Riznica stiha / Pesme / Krila
Jovan Dučić

Krila

Pesma o uzletu, granicama i čovekovoj potrebi da prevaziđe sebe.

Misaona poezijaSrpska moderna i simbolizamsloboda

Šta predstavljaju krila

Krila su jedna od najstarijih slika slobode, ali kod Dučića nisu samo bekstvo od svakodnevice. Ona označavaju duhovni i stvaralački uzlet — želju da čovek dosegne ono što mu je u običnom životu nedostupno.

Muzika toj vertikalnoj slici daje kretanje. Postepeno širenje melodije može da prati osećaj uspona, dok stih zadržava pitanje koje ostaje iza svakog uzleta: koliko visoko možemo otići, a da ne izgubimo vezu sa sobom?

Vredi primetiti

Simbol umesto pričePesma ne mora da pripoveda događaj da bi vodila slušaoca. Jedna jaka slika — krila — dovoljna je da organizuje ceo emotivni i misaoni prostor.
VrstaMisaona poezija
Temesloboda · uzlet · prevazilaženje
PeriodSrpska moderna i simbolizam
Pročitaj ceo tekst pesmeJovan Dučić

Leteti, leteti, leteti visoko,
Neznanom prostoru kao starom drugu,
Vitlati se kao omađijan soko,
I umreti, sjajan, u sunčanom krugu.

Čuti samo zamah svoj u prostorima –
Muziku svog krila! I na samom kraju,
Svoj trag izgubiti i cilj među svima,
Iščeznuvši tako u nebu i sjaju.

Da mi žeđ osete kobnu i sve višu
Oči što su tude dugo svetlost pile,
Kao vir dve ovce sa runom od svile,
Kao krv dve noćne sablasti što sišu.

Da ne pamtim nisko rođenje pod mrakom;
Da kao gnev svetlost sva ispuni mene;
Da sam kao kopljem prožet svakim zrakom,
Tu gde gore večne podnevi bez sene.

I strašna raskršća sunaca, i puti
Kud oluj svetlosti neprekidno ide,
Kroz nemi predeo gde vlada i ćuti
Bog koji ubija oči kad ga vide.

Da samo s visina za ponore znadnem,
Bacivši u prostor konce svojih žila;
I letim večito, i letim dok padnem
Samo pod teretom ozarenih krila.

Tekst je proveren prema javnodomenskoj verziji na Wikizvorniku. Izvor teksta ↗
Originalno delo je u javnom domenu. Muzička obrada i video pripadaju projektu Melody Tales Music.