Pejzaž koji postaje raspoloženje
Vojislav Ilić prirodu ne koristi samo kao opis. Reka i njena okolina stvaraju unutrašnje raspoloženje, pa pejzaž postaje način da se izrazi ono što reči teško saopštavaju direktno.
Muzička obrada prati tok slike i ostavlja dovoljno prostora da se osete širina, kretanje i mir reke.
Pročitaj ceo tekst pesmeVojislav Ilić
Kroz tučna polja i pitome ravni,
Srditim tokom, u nedogled tavni,
Ti širiš tvoja šuštajuća krila,
O, Drino, vodo mila.
Obale tvoje šarenilo krasi,
Ko ljupki venac nevestinske vlasi,
Al' tvoj se talas ravnodušno kreće,
Ostavlja rosno cveće.
Talasi mili ravnodušno tako
Ostavljah i ja što sve ljubljah jako,
I gonim – jurim – a gde li ću stati, –
Sudba će, možda, znati.
Tekst prati verziju korišćenu u muzičkoj obradi. Izvor teksta ↗
Originalno delo je u javnom domenu. Muzička obrada i video pripadaju projektu Melody Tales Music.