Kada prošlost ponovo progovori
Povratak u prošlost ovde nije jednostavna nostalgija. Uspomena vraća ono što je izgubljeno, ali istovremeno pokazuje koliko se sadašnjost promenila.
Muzika daje sećanju vreme da se razvije i pretvara unutrašnji monolog u iskustvo koje slušalac može da prati korak po korak.
Pročitaj ceo tekst pesmeDanica Marković
Znam da neizbežno u noći nesane
Oplavi te setnog uspomene plima.
Ti se vrćeš mišlju, duše rastrzane,
U večeri one tonova i rima.
Pod prstima mojim kad je klavir stari
Plakao u pesmi tugu moju davnu,
I tvoj pogled vedri prodro da ozari
Moje duše bezdnu sumornu i tavnu.
Ti prolaziš duhom po mestima onim
Gde prolećne vode šume, i s planina
Veje miris gore dahom osionim,
Gde trag naših stopa srebri mesečina.
I u talasima te svemoćne plime
Mladosti najbolji razaznaješ deo:
Živiš uzbuđeno bezbroj puta njime
I njim obasjavaš novi život ceo.
Znam ja — jer je moje osećanje isto —
Taj nemir u tebi, to je deo mene:
On u tebi živi pobožno i čisto
Radošću i bolom sreće neshvaćene.
Tekst je proveren prema javnodomenskoj verziji na Wikizvorniku. Izvor teksta ↗
Originalno delo je u javnom domenu. Muzička obrada i video pripadaju projektu Melody Tales Music.