Jovan Jovanović Zmaj umeo je da piše tako da ga razume dete, zaljubljen čovek i čitalac političke satire. Ta širina nije bila slučajna: njegov književni rad pratio je čitav život zajednice — njene nežnosti, gubitke, mane i nade.
Život i književni put
Rođen je 1833. godine u Novom Sadu. Studirao je prava, a zatim medicinu i radio kao lekar, dok je istovremeno pisao, prevodio i uređivao časopise. Književni nadimak Zmaj povezuje se sa satiričnim listom istog imena koji je pokrenuo 1864.
Uređivao je više književnih, humorističkih i dečjih časopisa. Takav urednički rad učinio ga je prisutnim u svakodnevnoj kulturi svoga vremena, ne samo u knjigama. Njegove pesme širile su se kroz štampu, školu, recitovanje i porodično čitanje.
Lični gubici snažno su obeležili njegovu poeziju. Smrt supruge i dece stoji iza potresne zbirke „Đulići uveoci“, dok raniji „Đulići“ čuvaju svet ljubavi i porodične sreće.
Poetika i prepoznatljiv glas
Zmajeva najveća snaga je prirodnost tona. U ljubavnoj pesmi ume da bude nežan i razgovoran, u satiri brz i oštar, a u poeziji za decu jednostavan bez potcenjivanja čitaoca.
Iza pristupačnosti često stoji precizna kontrola ritma i ponavljanja. Zato su mnogi njegovi stihovi lako pamćeni, pejani i prenošeni, a granica između književne i usmene kulture kod njega postaje porozna.
Jovan Jovanović Zmaj u Riznici stiha
„Kaži mi, kaži“ predstavlja Zmajevu nežnu, neposrednu ljubavnu liriku. „Stara slika“ kroz odnos bake i unuke povezuje porodično pamćenje, protok vremena i bliskost među generacijama.