Poverenje kao srž pesme
Kostićev govornik ne traži složen odgovor, već da mu voljena osoba poveruje. Upravo ta neposrednost daje pesmi bliskost i ritam razgovora.
U muzici se molba prirodno pretvara u refren, a ponavljanje nosi istovremeno nežnost, nestrpljenje i strah da reči možda nisu dovoljne.
Pročitaj ceo tekst pesmeLaza Kostić
Oj, ta veruj veru meni!
Zar se nisam dosta kleo?
Moj pupoljče prerumeni,
zar ti nisam dosta veo?
Hoćeš sunce da ti snesem
da zasvetli suncu mom,
il’ s njim rane da sažežem
srcu mome bolesnom?
Il’ ćeš da ti mesec mladi
vile snesu s nebesa
da ti ljubav s lica hladi
ta sedefli lepeza?
Il’ u krilo da ti stresu
sve aleme nebesne,
da zvezdama isprevezu
tvoje želje, tvoje sne?
Hoćeš zoru da te dvori?
Hoćeš da te slavi dan?
Il’ uz tebe da ti gori
mač od munje usijan?
Sve to tebi, mojoj duši,
sve ću tebi dati ja:
i kad mi se srce s’suši,
daću ti od njega pra’.
Tekst prati verziju korišćenu u muzičkoj obradi. Izvor teksta ↗
Originalno delo je u javnom domenu. Muzička obrada i video pripadaju projektu Melody Tales Music.